Piše: Rifat SALIHOVIĆ

Ja sam Rifat Salihović, jedan od učesnika na protestu u Novom Pazaru, koji je spontano i neplanirano, bez ikakvog političkog konteksta, nastao kao reakcija na bahatu i uvredljivu namjeru posjete premijerke Ane Brnabić i ministra Zlatibora Lončara.

To što su nas kasnije okarakterisali kao kriminalce i narko-dilere, duboko bi me uvrijedilo i potreslo da je došlo od karkternih ljudi, sklonih istini, a ne od ološa koji hladno i bez stida obmanjuje narod. Više ih ne brine da li im vjerujemo, misleći da smo manjina, a da će ostali (ni sami ne vjerujući) klimati glavom i potvrđivati njihove laži. No, oni koji me poznaju, znaju da ne pripadam tamo gdje su me smjestili, ali nažalost ima i onih koji me ne poznaju, niti znaju realnu situciju u mom gradu, pa će možda i povjerovati da smo šačica otpadnika u društvu koji su došli da zvižde i urlaju, ne znajući zašta se bore.

Tim ljudima želim da kažem pravi razlog mog protesta. On nikako nije ispolitiziran, kakvu je notu premijerka sve vrijeme željela da mu da. Naprotiv, on je kritika svim predstavnicima stranaka, zajedno sa predsjednikom, koji se ne misleći na narod, bore za svoje mjesto na političkoj sceni. Kada sam čuo da će nam premijerka i ministar doći, spontano sam pošao sa jednim prijateljem, da se uvjerim da li su u stanju da, gledajući nas u oči, maskiraju i uljepšavaju stravične slike i očigledno katastrofalnu situaciju nazivaju stanje pod kontrolom (kasnije nam se priključilo još mnoštvo ljudi sa istom namjerom). Nisam više mogao slušati priče koje su totalno u neskladu sa onim sa čime se moj grad svakodnevno susretao. Naši najmiliji su se razboljevali, nisu se imali gdje liječiti, vraćani su iz bolnice, prepuštani sami sebi, umirali su svakodnevno… osoblje nam je posustajalo, razbolijevalo se, nije više imao ko da nas liječi. Niko nas nije čuo.

Vučić, koji nas je preklinjao da se čuvamo, plačući pred kamerama i “brinući se” za naše zdravlje, nakon izbora je naglo izgubio emocije i interesovanje. Sada, bez stida i srama se smije našoj muci i naziva nas narko-dilerima i političkim aktivistima, još nas vrijeđa. Što je najbolnije, ljudi iz našeg grada, a njegovi poltroni, također su ćutali o tužnoj sudbini svog grada i lagali, kako bi ih Vučić nakon toga potapšao po ramenu. Puštali su da ljudi umiru na njihove oči, ostavši bez kiseonika i potrebne njege, samo da bi prikrili posljedice neodgovornog predizbornog okupljanja. Životi naših najmilijih previsoka su cijena za par pozicija i funkcija na vrhu.

Bez stida i srama, Divanefendić besomučno laže i bruka se pred svima, gopvoreći da nema podataka o umrlim u Novom Pazaru, samo da bi ostao na poziciji na kojoj je sada. Jer ako kaže šta drugačije od onog što su mu naredili, ode posao.

A ljudi nam umiru. Gubimo ih, klize nam iz ruku. Nedavno smo izgubili ponos grada, doc.dr.Hasima Mekića, dragog komšiju, neizrecivo poštenog čovjeka, koji će faliti, ne samo porodici, nego i komšijama, studentima, omladini. Dok sam kretao na dženazu da ispratim našeg dragog Mika, dobio sam vijest da mi je preselila rođaka, koja se danima, na hodniku infektivnog odjeljenja borila sa korona virusom… nisam stigao i nju da ispratim.

Mnogo ljudi je ogorčeno, ne može biti da smo svi narko-dileri i pristalice opozicije.

Ono što me raduje je činjenica da je većina ljudi glasno izrazila svoje nezadovoljstvo, ako ne onog dana na protestu, onda svakodnevno na društvenim mrežama. Pokazali su da neće zarad sitnih ciljeva trpjeti da ih bolesni, izopačeni i nakaradni predstavnici vlasti hladnokrvno obmanjuju. Svaki građanin ponaosob, bez bilo koje stranke iza sebe, treba samostalno da misli i u tom smislu da da doprinos da izađemo iz ove katastrofe.

Nismo li, na kraju, ostali sami u svojoj borbi? Ovo nije borba opozicije, niti je borba samo Bošnjaka, ovo je borba svih ljudi koji imaju zdravo razuđivanje, svijetao obraz i dostojanstvo.

Izvor: Sandzacke.rs

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here