Piše: Esad RAHIĆ

U srbijanskom dijelu Sandžaka se dešava jedan svojevrsni kuriozitet, koji se ne manifestuje na drugim balkanskim i južnoslavenskim prostorima, pa čak niti u crnogorskom dijelu Sandžaka.

Oduvjek je na svim prostorima, pa i na ovom, prioritetan i prevashodan bio nacionalni, i uz to kao nerazdvojna komponenta vjerski interes i pripadnost. To su dvije noge na kojima je kroz stoljeća kročio i išao prema budućnosti bošnjački narod u Sandžaku.

Nažalost, u posljednjih par decenija došlo je do potpune deformacije u sferi nacionalne i vjerske svijesti Bošnjaka. U prvi plan, i to ubjedljivo je izbio partijski interes. Partijska pripadnost je postala najznačajnija i najbitnija. To što pripadaš mojoj naciji i mojoj vjeri, postalo je mnogo manje važno i drugorazredno, u odnosu na pitanje da li pripadaš mojoj, ili onoj drugoj ili trećoj konkurentskoj i protivničkoj stranci.

Ako nisi u mojoj stranci, to što si Bošnjak i to što si musliman kao i ja, neće te zaštititi od mojeg prezira, netrpeljivosti i neprijateljstva. Takva psihološka klima kontinuirano i istrajno se izgrađuje u srbijanskom dijelu Sandžaka, koji se pokazao kao vrlo plodno tlo za takve deformitete u svijesti.

To što između partijskog, s jedne, i nacionalnog i vjerskog interesa, s druge strane, postoji ogromna razlika, i to što partijski interes zadovoljava lične interese samo jedne grupacije, a nacionalni i vjerski cijelog naroda, većini našeg naroda je postalo od desetorazrednog značaja. Svi su se ukopali u svoje partijske rovove i svi žive u ubjeđenju da je isključivo njihova stranka i njihov lider u pravu, a svi drugi griješe i idu stranputicom.

Ove zablude su razorne, jer djeluju karcanogeno po nacionalno i vjersko tkivo jednog naroda. Ali kada i nacionalno i vjersko postanu kurban neke interesne grupacije zaokupljene pogrešnom ideologijom, neiskrenim namjerama i egoizmom, to postaje najkraći put prema nacionalnoj i vjerskoj kataklizmi jednog naroda.

Nacionalno i vjersko se razlikuju po svojoj suštini. Nacionalna borba vodi ka jačanju ovozemaljskog statusa naroda i pojedinca, borba za jačanje statusa vjere kod svakog pojedinca i na nivou cijelog naciona, jača i ovozemaljski i onozemaljski status svakog pojedinca i etnosa kao cjeline.

Kod nas je došlo još do jednog strahovitog deformiteta, a to je upotreba ili bolje reći zloupotreba i nacionalnog i vjerskog isključivo u partijske, interesne, lične i demagoške svrhe, bez iskrene namjere da i jedna i druga komponenta budu unaprijeđene u svrsi dobrobiti cijele bošnjačke zajednice u Sandžaku.

U ovakvim uslovima, i sa ovakvim statusom nacionalnog i vjerskog pitanja čija je amplituda kretanja od njegovog zanemarivanja do sebične uporebe u političke i partijske svrhe, Sandžak ne može krenuti prema svjetlijoj budućnosti.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here